10 Objektne rečenice ("znam da..."), imperfekt

U portugalskom se tzv. objektne rečenice (koje odgovaraju onom iza "da" u hrvatskom "znam da...", "mislim da...", "rekla je da...") tvore veznikom que [ki]:

Struktura takvih rečenica je vrlo slična hrvatskoj:

Pensamos que... "Mislimo da..."
Ela disse que... "Rekla je da..."
Sei que... "Znam da..."

Veznik que ima i druga značenja.

...

Imperfekt ili prošlo nesvršeno vrijeme (pretérito imperfeito) odgovara prošlosti nesvršenih glagola u hrvatskom ("jeo sam", "govorila je"), tj. označava radnju koja se odvijala neko vrijeme, bez naglaska na to da je uspješno dovedena do kraja (to bi bilo "pojeo sam", tj. prošlo svršeno vrijeme).

Oblici prošlog nesvršenog vremena su:

prošlo nesvršeno vrijeme glagola (imperfekt)
licezamj. a-glagol e-glagol i-glagol
1 jd(eu) am-ava[..] com-ia[..] part-ia[..]
2 jdvocê
3 jdele, ela
1 mna gente
1 mn(nós) am-ava-mos com-ía-mos part-ía-mos
2 mnvocês am-ava-m [-ã] com-ia-m [-ã] part-ia-m [-ã]
3 mneles, elas

Za imperfekt su uvijek jednaki oblici u jednini, a karakterističan je -a- u svim oblicima. Oblici množine se jednostavno izvode iz jednine.

Oblici glagola ser, estar i ter u imperfektu su:

lice ser estar ter
123 jd era[...] estava[..] tinha[..]
1 mn éra-mos[...] estáva-mos[..] tínha-mos[..]
23 mn era-m[...] estáva-m[..] tinha-m[..]

Oblici množine se pravilno izvode iz jednine, s tim da su u nekim oblicima označeni naglasci.

Glagoli ver "vidjeti", dizer "govoriti, reći" i fazer "činiti, napraviti" imaju posve pravilne oblike u imperfektu.

Glagol saber je nepravilan u sadašnjem vremenu, ali pravilan u imperfektu.

[U izradi]

9 Prošlo svršeno vrijeme

Prošlo svršeno vrijeme (pretérito perfeito) označava radnju koja je završena u prošlosti, i zapravo znači završenje radnje, vrlo slično prošlom vremenu svršenih glagola u hrvatskom (npr. "napisao sam", "pojeo sam").

Oblici su sljedeći:

prošlo svršeno vrijeme glagola
licezamj. a-glagol e-glagol i-glagol
1 jd(eu) am-ei[-ej] com-i[-i] part-i[paɾć-i]
2 jdvocê am-ou [-aw] com-eu [-ew] part-iu [paɾć-iw]
3 jdele, ela
1 mna gente
1 mn(nós) am-a-mos[-mus] com-e-mos[-mus] part-i-mos[-mus]
2 mnvocês am-a-ram [-rã] com-e-ram [-rã] part-i-ram [-rã]
3 mneles, elas

Prošlo svršeno vrijeme pomoćnih glagola ser, estar i ter. Glagol ir "ići" ima u prošlosti jednake oblike kao ser:

lice ser / ir estarter
1 jd fui[...] estive[..] tive
23 jd foi[..] esteve[..] teve
1 mn fomos[..] estivemos[..] tivemos
23 mn foram[..] estiveram[..] tiveram

Prošlo svršeno vrijeme nekih nepravilnih glagola: ver "vidjeti", dizer "reći, kazati", fazer "raditi, činiti":

lice ver dizerfazer
1 jd vi[...] disse[..] fiz
23 jd viu[..] fez
1 mn vimos[..] dissemos[..] fizemos
23 mn viram[..] disseram[..] fizeram

8 Padežni oblici zamjenica

Zamjenice imaju sljedeće padežne oblike:

  • nominativ — oblik koji se koristi kao subjekt, odgovara hrv. "ja"
  • prijedložni padež — oblik koji se koristi iza nekih prijedloga, nema nečeg sličnog u hrvatskom
  • akuzativ — oblik koji se koristi kao objekt, odgovara hrv. "mene", "me"
  • dativ — oblik koji se koristi kao dativ, odgovara hrv. "meni", "mi"

Oblici su ovi:

lice nom. prij. aku. dat.
1 jd eu mim[mĩ]      me
2 jd       você      te
23 jdm       ele o[u] lhe[lji]
f       ela a[ɐ], [a]
1 mn       nós      nos
23 mnm       eles os [us] lhes[ljes]
f       elas as[as]
povr. "se" si[si]      se[si]

Oblici za 2. lice você i vocês, te 1. lice množine a gente se ne sklanjaju. Kao akuzativni i dativni oblik u 2. licu jednine se može koristiti i te.

7 Posvojne zamjenice i posvojnost

Posvojnost se u portugalskom izražava prijedlogom de "od", u smislu "auto od Ivana":

o carro de João [đi žuãw] dosl. "auto od Joãoa" = "Joãov auto"

Budući da se ispred imena često nalaze i članovi, uglavnom se koristi:

o carro do João (de + o = do)

To "od X" dolazi uvijek iza imenice koja je posjedovana ili koja se opisuje "od čega" je:

a mesa de madeira [mɐdɐjrɐ] "stol od drva"

Posvojne zamjenice su pridjevi koji označavaju pripadanje licima koja se označavaju zamjenicama (kao u hrvatskom "moj", "tvoja", "naš"...).

Kao u hrvatskom, u portugalskom se te "zamjenice" ponašaju kao pridjevi, ali postoje i neke nepravilnosti:

lice mžznačenje
1 jd meu[mew] minha[minjɐ] "moj(a)"
23 jd/mn seu[sew] sua[suɐ] "tvoj(a), njegov(a), njen(a)"
3 jd       (dele, dela) "od njega, od nje"
1 mn nosso nossa "naš(a)"
3 mn       (deles, delas) "od njih"

Posvojni pridjevi obično dolaze ispred imenice, a ispred njih može doći i član (ali nije obavezan):

o meu carro "moj auto"
a minha casa "moja kuća"
  os meus carros "moji auti"
as minhas casas "moje kuće"

Budući da seu, sua ima više značenja, koriste se i oblici koji su posebni za 3. lice — dele itd. no to nisu posvojne zamjenice, već sažeti oblici de + ele "od njega", koji kao i svi oblici s de, dolaze iza imenice:

o carro deles doslovno "auto od-njih" (de + eles) = "njihov auto"

Ti oblici se ne mijenjaju kao pridjevi (po rodu onog koga se opisuje), već po tome tko posjeduje, jer oni znače "od njih" (što god), "od nje", "od njega":

a casa deles dosl. "kuća od-njih" = "njihova kuća"
as casas deles dosl. "kuće od-njih" = "njihove kuće"

Isključivo kolokvijalno, u značenju "tvoj", koristi se i izraz de você:

o carro de você dosl. "auto od tebe" = "tvoj auto"

Također, kolokvijalno se govori i do gente, da gente = "od nas".

6 Prijedlozi

...

Prijedlozi se spajaju obavezno s članovima i pokaznim pridjevima (tj. zamjenicama):

spajanja em de a por
+ um(a) = num(a) dum(a)*
+ o = no do ao pelo
+ a = na da à pela
+ este/a = neste/a deste/a
+ esse/a = nesse/a desse/a
+ aquele/a = naquele/a daquele/a àquele/a

Množina ovih oblika je analogna množini samih članova i pokaznih pridjeva.

Oblici označeni zvjezdicom (*) su samo govorni, kolokvijalni (dum itd.)

5 Progresivno sadašnje vrijeme i gerund

Slično kao u engleskom, u portugalskom postoji još jedno sadašnje vrijeme — progresivno sadašnje vrijeme (presente contínuo). Ono se koristi isključivo za radnje koje se upravo odvijaju, tj. za radnju promatranu kao "trenutno stanje" nekog.

Budući da se radi o trenutnom stanju, ovo vrijeme se sastoji od sadašnjeg vremena glagola estar i tzv. gerunda (gerúndio) ili participa sadašnjeg vremena. Taj oblik odgovara npr. hrvatskom "jedući", "trčeći", "učeći".

Gerund se tvori od infinitiva glagola jednostavnim pravilom:

gerund
formira se od infinitiva

-r-ndo [-˜ndu]

Na primjer, "jedem (upravo sad)", se na portugalskom kaže:

Eu estou comendo. [komndu] "Jedem (upravo sada)"

Međutim, gerund je zapravo pridjev, pa ako govori žena, rod se mora promijeniti (kao u hrvatskom "jeo sam — jela sam"):

Eu estou comenda. [komnda] "Jedem (upravo sada)" (žena govori)

Od glagola comer "jesti". Primjeri za correr [koheɾ] "trčati":

Estou correndo. "Trčim (upravo sada)"
Ela está correnda. "Ona trči (upravo sada)"

Dakle:

progresivno sadašnje vrijeme
sad. vrijeme estar + gerund

Još primjera:

Ela está comenda feijão com arroz. "Ona (upravo sada) jede grah s rižom."
Eu estou bebendo cerveja. "Pijem pivo (upravo sada)." (beber "piti")
Ele está dormindo. "On (upravo sada) spava." (dormir "spavati")

4 Glagoli ser, estar i ter

Glagoli ser, estar i ter su tri vrlo važna glagola. Prva dva se koriste kao hrvatski "biti", a treći obično znači "imati". Ovo su njihovi oblici:

lice "biti¹" "biti²" "imati"
1 jd sou[so(w)] estou[isto(w)] tenho[tenju]
23 jd é[ɛ] está?? tem[tẽj]
1 mn somos[?? somus] estamos?? temos[?? temus]
23 mn
são[sãw] estão[istãw] têm[tẽj]

Glagol ser ima slične oblike glagolu ver; on se koristi za svojstva, visinu, veličinu, porijeklo, zanimanja, sve što se ne smatra "trenutnim" stanjem, dakle osobine koje su "inherentne". Na primjer:

Sou da Croácia. "Ja sam iz Hrvatske." (de + a = da)

Dakle, to je činjenica o nekom koja je karakteristika te osobe. No za trenutno mjesto boravka koristit će se estar:

Estou na Croácia. "Ja sam u Hrvatskoj." (em + a = na)

Hrvatska je na portugalskom a Croácia, ženskog roda s određenim članom!
Treće lice glagola ter se isto izgovara u jednini i množini, a razlika je u pisanju (cirkumfleks na e).

Glagol estar se koristi i za stanja osobe uz pridjev, ali treba paziti da se pridjev mijenja po rodu ovisno o rodu subjekta (kao u i hrvatskom):

Você está cansado. "Umoran si."
Você está cansada. "Umorna si."
Estou cansado. "Umoran sam."

3 Imenice, članovi, pridjevi

U portugalskom postoje dva broja: jednina i množina, te dva roda: muški i ženski (u hrvatskom postoje minimalno tri roda).

Rod većine imenica se može prepoznati po završetku: ako imenica završava na -o ili suglasnik, radi se o imenici muškog roda, a ako završava na -a, to je imenica ženskog roda (to je više-manje slično hrvatskom).

Postoje i neki izuzetci.

Množina imenica se normalno tvori dodavanjem -s, odnosno -es ako imenica završava na suglasnik r, s ili z.

U portugalskom postoji opće pravilo:

Ako riječ završava na -m (koji zapravo znači samo nazalni izgovor preth. samoglasnika!), tada:

  • na tu riječ dolaze nastavci kao da riječ završava na samoglasnik (u izgovoru zapravo i završava)
  • taj m se mijenja u n ispred nastavaka.

Npr: nuvem "oblak" + s = nuvens

Pridjevi obično stoje iza imenica i moraju se prilagoditi rodu i broju imenice (kao u hrvatskom: "crni pas" ali "crna mačka").

pridjevi m ž m/ž
jd branco branca doce
mn brancos brancas doces

Neki pridjevi (mnogi koji završavaju na -e, -l i sl.) nemaju posebne oblike za muški i ženski rod.

Pravila za množinu pridjeva su ista kao za množinu imenica.

Pridjevi za boje:

branco, -a"bijel"       amarelo, -a"žut"
cinzento, -a"siv" vermelho, -a"crven"
preto, -a"crn" azul"plavi"
castanho, -a"smeđi" verde"zelen"

Međutim, članovi (artigos) i ostali determinatori (poznati u hrv. gramatikama kao "pokazne zamjenice" i na portugalskom kao pronomes demonstrativos) stoje ispred imenice. Oni su:

članovi i
determinatori
jednina množina
mž mž
neodr. čl., "neki" um uma uns umas
odr. čl., "the" o a os as
("ovaj, ova") este esta estes estas
"taj, ta" esse essa esses essas
"onaj, ona" aquele aquela aqueles aquelas

Svi oblici su zapravo pravilni, kao za pridjeve. Pravilan je i neodređeni član, ako se sjetimo pravila -m + nastavak = -n + nastavak.

Kao i u hrvatskom, u govornom jeziku, umjesto este "ovaj", češće se koristi esse "taj".

2 Zamjenice i sadašnje vrijeme

Portugalske zamjenice su riječi koje odgovaraju hrvatskim "ja", "ti", "on", "mi" i sl. One su nešto kompliciranije od hrvatskih jer se razlikuju u različitim varijantama portugalskog, a postoje i "kolokvijalne" zamjenice.

Ovdje ćemo pokazati zamjenice kakve se govore u najvećem dijelu Brazila.

Rod (postoje muški i ženski!) se razlikuje samo u 3. licu. To je kao u hrvatskom, postoji samo jedan "ja" ali se razlikuju "on" i "ona":

osobne zamjenice
lice jednina množina
1 eu[ew] nós[nɔs]
a gente[ažẽnći]
2 você[vose] vocês
3 m ele[ele] eles
3 ž ela[ɛla] elas

U današnjem portugalskom (u Brazilu) se posebno 2. lice glagola praktično ne koristi. Za 2. lice ("ti", "vi") se koriste zamjenice você i vocês, ali one idu s 3. licem glagola.

Povijesno gledano — você je nastalo od izraza koji je značio "vaša milost", danas se dakako to značenje izgubilo, ali je ostalo da ta riječ ide s 3. licem!

To bi bilo kao da se u hrvatskom govori "ti ide" i "vi idu"...

Prema tome, u govoru, pa dakle i u svim tablicama su oblici za 2. lice ("ti" = você) i 3. lice glagola ("on", "ona" = ele, ela) jednaki.

Postoji i posebna zamjenica a gente koja također koristi 3. lice jednine a znači "mi". Ona je kolokvijalna, upotrebljava se u govornom jeziku, a ozbiljnom tekstu nije uobičajena. Inače znači nešto kao "narod".

Budući da 1. lice jednine i množine glagola ima oblik iz kojeg je jasno u kojem je licu, zamjenice eu "ja" i nós "mi" se u sadašnjem vremenu mogu izostaviti (kao u hrvatskom "pjevam" i "pjevamo") ali se u ostalim licima mora reći zamjenica jer inače nije jasno o čemu se radi (u hrvatskom bi to bilo kao da se mora reći "ti pjeva", "on pjeva").

U portugalskom postoje tri osnovne vrste glagola. Razlikuju se po zadnjem samoglasniku u infinitivu. Infinitiv odgovara hrvatskom obliku npr. "pjevati". Pogledajmo oblike sadašnjeg vremena za glagole amar, comer i partir.

sadašnje vrijeme glagola
licezamj. a-glagol e-glagol i-glagol
1 jd(eu) am-o[-u] com-o[-u] part-o[-u]
2 jdvocê am-a com-e [-i] part-e [paɾć-i]
3 jdele, ela
1 mna gente
1 mn(nós) am-a-mos[-mus] com-e-mos[-mus] part-i-mos[-mus]
2 mnvocês am-a-m [-ã] com-e-m [-ẽ] part-e-m [-ẽ]
3 mneles, elas

Dakle, u 1. licu jednine je nastavak uvijek -o, koji se izgovara [-u]. Nastavak -e u 3. licu jednine e- i i-glagola se izgovara [-i]. Nastavak u 1. licu množine se izgovara [mus]. I-glagoli su najkompliciraniji ali i najrjeđi.

Neki nepravilni glagoli: ir "ići", dizer "reći, kazati", fazer "raditi, činiti":

lice ir dizerfazer
1 jd vou[vo(w)] digo[đigu] faço
23 jd vai[vaj] diz[điz] faz
1 mn vamos[vɐmus] dizemos[đizemus] fazemos
23 mn vão[vãw] dizem[đizẽ] fazem

1 Pravopis i izgovor

Ukratko, ne izgovara se kako se piše. Doduše, postoje neka pravila.

Slovo e na kraju riječi se izgovara [i], a slovo o [u]. Slova t i d se — ako iza njih slijedi [i] (koji može biti pisan kao e) — izgovaraju slično hrvatskim "ć" i "đ".

Na primjer, Rio de Janeiro se u Brazilu zapravo izgovara [ʁiu dʒi ʒaˈnejɾu] (to je tzv. IPA zapis). Glas [ʁ] je sličan hrvatskom "h", a [dʒ] hrvatskom đ, pa ću radi jednostavnosti izgovor pisati mješavinom IPA i hrvatskih simbola: [hiu đi žanejɾu]. Ono podvučeno e će značiti da je taj slog naglašen (vidi niže za pravila).

Osnovna pravila pisanja i izgovora su:

[ u izradi ]

Sustav samoglasnika (vogais) u portugalskom je mnogo složeniji nego u hrvatskom, ali jednostavniji nego u engleskom ili nizozemskom. Postoje dvije vrste glasova [a], [e] i [o], a samoglasnici mogu biti usneni (kao u hrvatskom, španjolskom, engleskom) ali i nosni (kao neki u francuskom):

usneninosni
 i   u 
 e   o 
 ɛ  ɐ  ɔ 
 a 
 ĩ   ũ 
 ẽ   õ 
    ã    
 

Npr. tarde "kasni" (pridjev) se izgovara [tahđi]!

Ima i riječi koje se razlikuju zbog vrste samoglasnika, npr.:

avô [avo] "djed"
avó [avɔ] "baka"

[ u izradi ]

Naglasak je u portugalskom uglavnom na predzadnjem slogu.

Naglasak je na zadnjem slogu ako riječ završava slovom -l, -r, -u ili -z:

cantar "pjevati"
feliz "sretan"
papel "papir"

Ako je naglasak na nekom drugom slogu, to je uvijek označeno:

último "zadnji"
você "ti"

U prikazu izgovora ću naglašene samoglasnike podcrtati.

Postoji samo jedna vrsta naglaska: naglašeni slog se izgovara glasnije, malo dulje i jače (kao u zagrebačkom ili riječkom govoru u Hrvatskoj).

Neke riječi nemaju naglasak, nego se izgovaraju zajedno s riječi koja dolazi ispred njih ili iza njih. To je slično hrvatskim enklitikama (npr. "vidio sam ga").