Ukratko, ne izgovara se kako se piše. Doduše, postoje neka pravila.
Slovo e na kraju riječi se izgovara [i], a slovo o [u]. Slova t i d se — ako iza njih slijedi [i] (koji može biti pisan kao e) — izgovaraju slično hrvatskim "ć" i "đ".
Na primjer, Rio de Janeiro se u Brazilu zapravo izgovara [ʁiu dʒi ʒaˈnejɾu] (to je tzv. IPA zapis). Glas [ʁ] je sličan hrvatskom "h", a [dʒ] hrvatskom đ, pa ću radi jednostavnosti izgovor pisati mješavinom IPA i hrvatskih simbola: [hiu đi žanejɾu]. Ono podvučeno e će značiti da je taj slog naglašen (vidi niže za pravila).
Osnovna pravila pisanja i izgovora su:
[ u izradi ]
Sustav samoglasnika (vogais) u portugalskom je mnogo složeniji nego u hrvatskom, ali jednostavniji nego u engleskom ili nizozemskom. Postoje dvije vrste glasova [a], [e] i [o], a samoglasnici mogu biti usneni (kao u hrvatskom, španjolskom, engleskom) ali i nosni (kao neki u francuskom):
usneni nosni
i u e o ɛ ɐ ɔ a
ĩ ũ ẽ õ ã
Npr. tarde "kasni" (pridjev) se izgovara [tahđi]!
Ima i riječi koje se razlikuju zbog vrste samoglasnika, npr.:
avô [avo] "djed"
avó [avɔ] "baka"
[ u izradi ]
Naglasak je u portugalskom uglavnom na predzadnjem slogu.
Naglasak je na zadnjem slogu ako riječ završava slovom -l, -r, -u ili -z:
cantar "pjevati"
feliz "sretan"
papel "papir"
Ako je naglasak na nekom drugom slogu, to je uvijek označeno:
último "zadnji"
você "ti"
U prikazu izgovora ću naglašene samoglasnike podcrtati.
Postoji samo jedna vrsta naglaska: naglašeni slog se izgovara glasnije, malo dulje i jače (kao u zagrebačkom ili riječkom govoru u Hrvatskoj).
Neke riječi nemaju naglasak, nego se izgovaraju zajedno s riječi koja dolazi ispred njih ili iza njih. To je slično hrvatskim enklitikama (npr. "vidio sam ga").
Nema komentara:
Objavi komentar